Mitrofan Ban, vladika crnogorski-Besjede, I dio: dokazi o srpstvu knjaževine i kraljevine Crne Gore
Kako je u svojim besjedama govorio Mitrofan Ban, vladika crnogorski-citati su dati prema knjizi “Besjede”, izdanje “Obod”-Cetinje, 1999. godine:
- „Vječna slava neka bude predcima našijema, koji, tako naoružani nepobjedimijem duhovnijem oružjem svete vjere Hristove i napojeni spasonosnom naukom najvećega učitelja na svijetu, dostojno znadoše sačuvati svoju narodnu samostalnost. Takve plemenite vrline i žrtve, koje oni priniješe na oltar srpske slobode, služe nam za primjer, da svetom pravoslavnom vjerom našom zagrijemo srca i duše naše, pa da više ljubimo svetu pravoslavnu crkvu i domovinu našu.“ –strana 22, Besjeda na Božić 1889. godine
- „Od kakve je neocjenjive koristi sveta hrišćanska
vjera, to nama svima, između ostaloga, najbolje zasvjedočava naša teška
prošlost. Strašna volnovanja, koja je sveta naša pravoslavna crkva i srpska
narodnost pretrpjela, nadjakana su istrajnošću tvrde hrišćanske vjere našijeh
predaka.“-strana 61, Besjeda o postu 1888. godine. Ova besjeda je razaslata
bila kao poslanica, svemu sveštenstvu i narodu zbog velike oskudice hrane u
vrlo nerodnoj 1887. godini.
- „Da takve i tolike uspjehe postigne vladika
Danilo, pomogla mu je vjera i nepokolebimo nadanje u ono što je Hristos
obećao-da će vazda biti onamo, gdje su dva ili tri sabrani u ime njegovo.
Takvom vjerom pobijedio je i gospodar i mitropolit Petar I kletog neprijatelja,
koji sa velikom silom došao bijaše da poruši sv. vjeru i srpsku slobodu u
ovijem gorama. Svjedok neprijateljske pogibije kazuju nam Martinići i Krusi....
...Što su naši predci, protiv kudkako nadmoćnije
neprijateljske sile, mogli braniti i odbraniti u ovijem gorama sv. pravoslavnu
vjeru i srpsku nezavisnost, to možemo pripisati nekoliko njihovome junaštvu i
požrtvovanju, ali uglavnome dužni smo pripisati pomoći i milosti svemogućega
Boga, koji nam je, vazda i u svakoj prilici, nebesnu pomoć davao.“-strana 93-94
i strana 95, Slovo na Spasovdan 1892. godine
- „Blagočestivi hristijani! I mi danas,
podražavajući sv. apostolima i njihovome pobožnome primjeru, okupismo se u
ovome božanstvenome Hramu, u ovoj srpskoj svetinji koju je sv. Vasilije
Ostroški, čudotvorac i veliki ugodnik Božiji, svojijema svetiteljskijema
stopama osvetio, da ovde, velim, pod krovom ovoga božijega Hrama, u ovome
srpskome Jerusalimu, budemo udostojeni milosti Božije u primanju sv. Duha s
neba...
...Bog živio uzvišenu vladarku našu knjaginju
Milenu, prestolonasljednika nj.s. knjaza Danila i cio njihov vladalački dom.
Neka Bog blagoslovi svakom srećom i napredkom sve vas-ljubazni hrišćani, i cio
srpski narod.-Amin!“-strana 98-99 i 101, Slovo na Troičindan 1886. godine
- „Naš srpski narod s punijem pravom zaista može
se radovati što ga je premilostivi Bog udostojio, da ga iz njegove sredine veći
broj takvih svetitelja kod prestola nebesnoga štiti i za njega se neprestano
Bogu mole. Ta sreća, koju je Bog narodu srpskome darovao, spasla ga je. Ona ga
je izbavila od one strašne opasnosti i teških okolnosti predprošlijeh vjekova,
koje se nad srpskom zemljom bjehu stvorile. Da to grozno iskušnje srpski narod
junački prenese, sačuvala ga je neograničena milost Božija i topla zaštita
srpskijeh svetitelja, koji su vazda bogougodno molitvom svojom pred prestolom
Božijim, palile neugasimo kandilo svoje zaštite kod svevišnjega Boga, kod
nebesmnoga vječnoga cara, u čijoj vlasti sva zemna carstva stoje...
...Među takve srpske velikane, koji bjehu obučeni
blagodaću sv. Duha, među takve slavne muževe, koji svome srpskome narodu, dokle
na zemlji živjahu, nebrojna dobra činiše koji ga poslije kod Boga zastupaše i
protežiraše, otmjeno mjesto zauzima sv, Vasilije Ostroški, čudotvorac. On, kao
vjerni služitelkj svevišnjega Boga, kao revnosni pastir svetoga srpskoga
oltara, kao vrijedni duhovni otac srpske svoje pastve za života svoga,
bogougodnijem životom svojijem duhovnoj djeci kao primjer u pravoj i istinitoj
pobožnosti svagda služaše...
...Srpskome narodu na sreću i utjehu, svevišnji
Bog, u Ostroškoj pećini, pokazao je sv. njegovo tijelo netljeno i cjelokupno i
da mu je silu i moć da, svojijem posredovanjem kod Boga, mže liječiti naše tjelesne
i duševne nemoći, samo kad s vjerom i molitvom pristupimo sv. ćivotu njegovome...
...Blagočestivi hristijani! Duša moja, kao
najnižega sluge Gospodnjega, kao smirenoga i poniznoga molitvenika Božijega
ugodnika sv. Vasilija Ostroškoga, čudotvorca, i kao vašega duhovnoga
arhipastira, neopisano raduje se i veseli, što vas danas ovdje u tako velikome
broju, osnažene vjerom i hrišćanskom nadom na Boga i Njegova svetitelja
Vasiliju, iz raznijeh našijeh srpskih krajeva okupjena vidi...
...Svi skupa pomolimo se Bogu i sv. Vasiliju za
zdravlje njihovijeh visočanstava i uzvišenoga knjaza Nikole i knjaginje Milene,
za zdravlje prestolonašljednika njegovoga visočanstva knjaza Danila i svega
njhovoga vladalačkoga doma, za sreću, napredak, vječno spasenje srpsksoga
naroda.-Amin!“- strana 108 – 111, Slovo na Troičindan 1893. godine
- „Svemogući Bog, kao naš otac, iz našega naroda
izabrao je sebi svoje ugodnike, kod kojih se mi, braćo, okupljamo i upoznajemo.
Iz različnih srpskih oblasti sastavljeni, ovi skupovi jesu simvol jedinstva
naše pravoslavne vjere, jezika i narodnosti. Ovakve bogougodne svetkovine
pokazuju nam, da smo grane jednog debla-srpskoga naroda. Pa, kad bi se na deblu
ma koja grana ranila, to sve deblo bol osjeća, ali, kad je koren debla duboko
na dobroj zemlji zasađen, sve se boljetice na granama brzo zaliječe. Zato i mi,
ljubezna braćo, zasadimo tvrdi korjen vjere u srcima našima, da smo jedan
narod, da nam je sudbina svima jednaka i da nas jedni interesi vežu, pa takvom
vjerom osnaženi, živimo bogougodno, u tvrdome nadanju na našu bolju i srećniju
budućnost. U takvim osjećajima, molimo se Bogu za zdravlje njegovog visočanstva
našega premilostivoga gospodara knjaza Nikole i njegov vladalački dom, za sreću
ukupnoga naroda srpskoga i njegovo spasenje. Neka ga preblagi Bog rukovodi
stazom istine i pravde na sve ono što će biti Bogu ugodno, njemu srećno i
spasonosno.-Amin!“- strana 114-115, Slovo na Troičindan 1895. godine
- „Slavni gospodari iz uzvišenoga doma
Petrovića-Njegoša, po primjeru svoga nebesnoga pokrovitelja sv. Georgija, uzeše
na sebe krst stradanja za obranu svete pravoslavne vjere i srpske
nezavisnosti...
...Prvi gospodar iz kuće Petrovića-Njegoša vladika
Danilo sa krstom stradanja pred Crnogorcima smjelo i hrabro izašao je na susret
silnoj neprijateljskoj vojsci na Carevome Lazu, koju je, sa pomoću Boga i
junaštvom svojim i svojih Crnogoraca, viteški pobijedio. On je spriječio i
savršeno uništio širenje tuđe vjere u Crnoj Gori, i tijem utaložio je silne i
strašne talase tuđega upliva koji bijahu užasno uzkolebali brod svete
pravoslavne crkve u Crnoj Gori i šćahu u ovoj viteškoj zemlji uništiti i
potonju nezavisnost srpske slobode...
...Kao što je sveti velikomučenik i pobjedonosac
Georgije pobjedio silnu aždaju neznabožačkih careva i od njihovog nasilja
oslobodio posljedovatelje vjere Hristove, tako su i slavni vladari uzvišenoga
doma Petrovića pobijedili silnoga osvajača, koji se bijaše okomio da poruši
našu svetu pravoslavnu crkvu, a šnjom zadno i potonju iskru srpske nezavisnosti
u ovijema našim gorama. To ne dopusti preblagi Bog, mudro i junačko vladanje
našijeh gospodara. Crnogorci, videći živo i viteško pregnuće svojijeh slavnijeh
Gospodara, vazda su gotovi bili da sve prinesu na žrtvu za obranu svoje sv.
vjere i srpske slobode, pa zato ni same svoje živote nigda ne poštediše..
...Sv. velikomučenik i pobjedonosac Georgije,
pokrovitelj našega vladalačkoga doma, neka ubuduće vazda, kao što je i do sada,
na dobro i sreću naroda našega rukovodi našega uzvišenoga gospodara knjaza
Nikolu; neka on vazda prinosi tople molitve za naš uzvišeni vladalački dom, za
sreću i napredak našega srpskoga naroda, i neka on vazda bude vrući protektor hrabre vojske našega Gospodara kod prestola nebesnoga.-Amin!“-
strana 118-119 i 122, Slovo na svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija,
krsno ime našega vladalačkoga doma, 23.4.1887. godine
- „Ako se ijedan narod na svijetu može pohvaliti
da je imao dobrijeh nastavnika i mudrijeh učitelja koji su ga učili sv. vjeri i
pobožnosti, to se možemo pohvaliti i mi, Srbi. U mnogijema našijema manastirima,
gotovo svud po srpskijem zemljama, počivaju sv. mošti našijeh nastavnika i
učitelja. Oni su narod svoj za života svoga učili svemu onome što mu je nužno bilo
činiti da ugodi Bogu. U našim, dakle, sv. obiteljima, počijevaju naši
svetitelji i ugodnici Božiji. Mi se preko njih okupljamo, njihovoj se pomoći
preporučujemo i molimo ih da nas kod Boga zastupaju. Oni molitve naše primaju i
prinose ih Bogu za sreću, blago i vječno spasenje našega srpskoga naroda. Mi se
danas, blagočestivi hrišćani, nalazimo u ovoj sv. Ostroškoj obitelji, pred
ćivotom Božjega ugodnika sv. Vasilija Ostroškoga, čudotvorca. Danas, na dan
njegova predstavljenja, iz raznijeh srpskijeh pokrajina okupismo se da se
poklonimo sv. moštima i da mu se svesrdno pomolimo za sebe i za svoje domaće i
da sv. blagoslov njegov svojijem kućama ponesemo...
...Kao što su oni negda, čudom Božijim, bili
preispunjeni najvećom utjehom, tako isto i mi prijatnost u dušama našima
osjećamo. Tako pobožno osjećanje na hiljade, ne samo pravoslavnijeh hrišćana,
nego i inovjeraca i sviju srpskijeh pokrajina i stranijeh zemalja, u ovu sv.
obitelj dovodi...
...Pored ovakvijeh velikijeh dobročinstava koje
sv. Vasilije ukazuje svima koji mu se za pomoć obraćaju, oni sa druge, moralne
strane, velike i neocijenjene koristi čini narodu srpskome. Sa ostalijema našijema
svetiteljima, sv. Vasilije Ostroški pomogao je da se u srpskome narodu očuva
sv. pravoslavna vjera. Naši veliki svetitelji-ovi Božiji ugodnici krijepili su
srpski narod da muški podnese teška iskušenja koja mu je Bog, po neispitanome
svome promislu, kao neku epitimiju
dosudio bio. Sami Bog zna, šta šćaše sa srpskim narodom biti, da ga Božiji
ugodnici sv. vjerom ne krijepiše da ne izgubi nadu u Boga i u Njegovu sv.
pravdu...
...Mi znamo, da svako vrijeme svoje prilike
stvara, pa iz toga vidimo, da su za naš srpski narod i sadanje okolnosti vremena
za dosta teške. Tuđi fanatizam svuda i na sve strane rije i nepravedno podkopaje,
ali naši srpski svetitelji jako su stožer oko koga se s tvrdom i nepokolebimom
vjerom naš srpski narod spaja, i ta duhovna veza čvrsto za sv. pravoslavnu
crkvu veže, da mu ni vrata adova odoljeti ne mogu. O veliki čudotvorče, sv.
Vasilije! Neka vazda, i ubuduće, tvoje sv. molitve kod prestola nebesnoga
zastupaju srpski narod. Tvojom moćnom zaštitom uputi i rukovodi srpski narod.
Moli za nas Gospoda, danas udostoji svoga nebesnoga carstva.-Amin!“- strana
123-124, 127-129, Slovo na prestavljenje sv. Vasilija Ostroškog, - čudotvorca,
1884. godina
Comments
Post a Comment